91. Istina
„Šta je to istina?“, upita učenik.
„Nešto što nikada nigde nisam izgovorio... niti ću“, odgovori Nasredin.
92. Svakom svoje
U praznoj džamiji, Nasredin održa dugu besedu konjušaru.
„Ja bih nahranio jedinog konja u štali, ali mu ne bih dao ceo plast sena odjednom“, prokomentariše konjušar na kraju.
93. Bez napora
„Želite li znanje bez truda i napredak bez žrtve?“, upita Nasredin masu.
„Želimo!“, povikaše oni.
„Pa to je divno! I ja to tražim. Čim nađem, javiću vam“, obeća Mula.
94. Pretpostavke i sudbina
„Verovanje su pretpostavke“, reče Nasredin. „Kad pretpostaviš da ne znaš šta će biti, a onda se desi loše, to nazoveš sudbinom da ne bi priznao da si samo – pretpostavljao.“
95. Strah od žene
U džamiji Nasredin reče: „Ko se boji žene, neka ustane!“ Svi ustadoše osim jednog.
„Evo junaka!“, povika Mula.
„Ma jok, efendija, čim si je spomenuo, noge mi se odseklo pa ne mogu da ustanem“, odgovori onaj.
96. Mrtvac i kuća
Čuo Nasredin da mrtvaca nose tamo gde nema svetla ni jela. Odmah potrča kući i zaključa vrata: „Ženo, nose jednog u našu kuću!“
97. Stid pred lopovom
Nađe Nasredin lopova u kući i sakri se u ormar. Lopov ga nađe i upita šta radi tu.
„Bilo me je stid što u kući nema ništa vredno da ukradeš, pa sam se sakrio“, reče Mula.
98. Sarma
Gost grabi po dve sarme odjednom. Nasredin ga upita kako se prave sarme. Gost objasni: „Puni se jedna po jedna...“
„Pa kad se pune jedna po jedna, zašto se jedu po dve?“, upita Nasredin.
99. Munara i bunar
„Kako sagradiše onoliku munaru?“, upita naivni drug.
„Jednostavno: izvrnuli su bunar naopako i podigli ga iznad zemlje!“, objasni Nasredin.
100. Sreća u gubitku
Nasredin ukrade zavežljaj nesrećnom čoveku i pobegne. Zatim ga ostavi na putu i sakri se. Čovek nađe svoje stvari i zaplače od sreće.
„Vidiš“, reče Nasredin iz grmlja, „poznao si sreću koju ti taj zavežljaj pruža tek onda kad si ga na trenutak izgubio.“