1. Kako se suši?
Komšija dođe kod Nasredina i zamoli ga da mu pozajmi konopac za veš.
„Izvini, ali ja na njemu sušim brašno“, reče Nasredin.
„Kako se brašno može sušiti na konopcu?“, upita komšija zapanjeno.
„Nije to tako teško kao što misliš“, odgovori Mula, „pogotovo ako ne želiš da ga pozajmiš.“
2. Važna misao
Jednom prilikom, Mula zamoli ženu da pripremi mnogo halve i dade joj sve što je potrebno. Potom je skoro svu sam pojeo. Usred noći, Mula probudi ženu:
„Pala mi je na pamet važna misao.“
„Koja?“
„Donesi mi ostatak halve, pa ću ti reći.“
Žena donese halvu i ponovi svoje pitanje, ali Nasredin prvo završi sa jelom, pa tek onda reče:
„Pala mi je na pamet misao da nikad ne treba ići na spavanje pre nego što pojedeš svu halvu koja je pripremljena tokom dana.“
3. Potraga za savršenstvom
Na pijaci, Nasredin sretne starog prijatelja koji se upravo spremao da se oženi. Prijatelj ga upita da li je on ikada razmišljao o braku. Nasredin odgovori da je pre mnogo godina krenuo u potragu za savršenom ženom.
„Prvo sam otišao u Damask“, reče Mula. „Tamo sam našao prelepu ženu, ali joj je nedostajala duhovnost. U Isfahanu sam sreo ženu visoke duhovnosti i retke lepote, ali se nismo razumeli. I konačno, u Kairu, pronašao sam nju. Bila je idealna: duhovna, elegantna, prelepa. Jednom rečju – savršenstvo.“
„Pa, jesi li se oženio njome?“, upita prijatelj.
„Ne“, uzdahnu Mula. „Nažalost, i ona je tražila savršenog muškarca.“
4. Nijedna misao
Nakon bogosluženja, Nasredin se pope na minbar (propovedaonicu). Vernici su se sjatili da čuju mudrost, ali što je on više pokušavao da govori, to je više gubio prisebnost.
„Ljudi“, promrmljao je napokon, „znate da umem da govorim. Ali od trenutka kada sam stao ovde, u glavi mi nije ostala nijedna misao.“
Njegov mali sin, koji je stajao u podnožju, tiho ga upita:
„Čak ni misao da siđeš dole, tata?“
5. Zašto?
Nasredin je pao s krova kuće. Odmah se okupila gomila ljudi.
„Zašto ne ustaješ? Šta ti je?“, upitaše ga.
„A ti skoči s krova, pa onda pokušaj da ustaneš“, odgovori Mula s poda.
6. Pola-pola
Na sudu je Nasredin bio optužen da je u restoranu mešao konjsko meso sa pilećim.
„U kojim ste razmerama pravili to meso?“, upita sudija strogo.
„Pola-pola, Vaša visosti“, odgovori Nasredin smireno.
Kasnije ga prijatelj upita šta mu je to značilo.
„Pa lepo“, reče Mula. „Jedan konj na jednu kokošku.“
7. Da se ne bih prosuo
Vratio se Mula s polja kasno i gladan. Žena mu iznese veliku činiju mashhurde (guste čorbe). Mula je smazao jednu, pa drugu, pa treću činiju.
Tada dotrčaše deca i počeše da skaču po njemu:
„Tata, igraj se s nama!“
Mula ih pažljivo odgurne i reče:
„Malo dalje, deco. Da se ne bih prosuo.“
8. A šta ako primeti?
U komšiluku je živeo bogataš Baj, čovek sebičan i ohol. Nasredin ga je često javno sramotio, zbog čega ga je Baj mrzeo. Kada je Baj umro, rođaci pozvaše i Mulu na sahranu.
„Da je Baj živ, nikada me ne bi pozvao“, reče Mula.
„Ali on je mrtav!“, rekoše mu.
„Mrtav jeste“, zaključi Mula, „ali šta ako primeti da sam tu? Možda bi iskočio iz kovčega, a sumnjam da biste ga lako vratili unutra.“
9. Samo voda smeta!
Putujući s prijateljima, Nasredin stiže do prelepog jezera. Voda je bila kristalno čista, a priroda oko nje božanstvena.
„Mulo, dopada li ti se jezero?“, upitaše ga.
„Oh“, uzdahnu Mula, „divan je onaj pašnjak tamo, samo mu ova voda smeta!“
10. „Ahh“ i „Ohh“
U Bagdadu se Nasredin zaposli kod poznatog škrtice koji je otpuštao sluge čim bi zatražili platu, dajući im nemoguće zadatke. Kada je došlo vreme za isplatu, gazda mu reče:
„Dobićeš novac ako mi na pijaci kupiš 'Ahh' i 'Ohh'.“
Nasredin ode, uhvati škorpiju i pustinjskog pauka, stavi ih u vreću i vrati se. Gazda nestrpljivo gurnu ruku unutra i škorpija ga ujede.
„Ohh!“, povika on od bola.
„A u vreći ti je ostao još i 'Ahh'“, reče Mula i uze svoju zaradu.